Cistilišta

Krunica za duše svećenika koja u čistilištu najviše trpi

Krunica za duše svećenika koja u čistilištu najviše trpi

O Marijo, Majko boli, klečeći pred križem želim s Tobom promatrati iskrvavljenog Spasitelja. Po Tvojim prečistim rukama prikazujem sada Vječnom Ocu 33 puta predragocjenu Krv Isusovu za najbjedniju i najzapušteniju dušu svećenika, koja najviše trpi i za koju nitko ne moli.

Krunica za duše u čistilištu

Krunica za duše u čistilištu

Isuse, to je Tebi za ljubav, za obraćenje grešnika i kao naknada za uvrede koje se nanose svetom i bezgrešnom Srcu Marijinu!

Krunica

Krunica

Nastajanje krunice. Ova krunica nastala je već odavna u Francuskoj. Ispitana je od preuzvišenog biskupa iz Namesa i preporučena kao jedno vrlo jako sredstvo za brzo izbavljanje duša iz čistilišta. Od tada je vrlo proširena među pobožnim vjernicima. Uovoj krunici obraćamo se Mariji, Zagovornici duša u čistilištu, tražeči pomoć za njih.

Iskustvo Marije Simme- duše u čistilištu

Marije Simme

Marije Simme

Marija Simma (Sonntag 1915.) je austrijska mističarka koja je u svom pozivu otkrila apostolat za duše u čistilištu. Ovdje iznosimo dijelove njezinih svjedočanstava objavljenih na hrvatskom jeziku u ediciji ''Duh i Voda''. Tekst je prev eo fra Josip Marcelić, a knjiga se može naručiti u Župnom uredu Jelsa na otoku Hvaru (tel: 021/761-251).

Još od djetinjstva imala sam veliku ljubav prema dušama čistilišta. I moja majka se mnogo oslanjala na njih i savjetovala nam uvijek iznova: ''Kada imate neko važno pitanje, obratite se dušama čistilišta jer su one najzahvalniji pomoćnici''. Godine 1940. došla mi je prva duša iz čistilišta. Probudila sam se noću jer sam čula kako netko hoda u mojoj sobi amo tamo. ..Tada sam u svojoj sobi zapazila nekog stranog čovjeka koji je lagano šetao amo tamo. ''Tko si ti?'', zapitala sam ga i, kada nisam dobila nikakva odgovora, skočila sam iz kreveta i htjela sam ga uhvatiti. Ali sam uhvatila zrak, i više nije bilo ničega. Vratila sam se u krevet i opet sam ga vidjela i čula kako šeće amo tamo. Sada sam budna, mislila sam, vidim i čujem toga čovjeka; zašto ga ne mogu uhvatiti? Koš jedanput sam ustala, lagano sam se uputila prema njemu i htjela ga uhvatiti, ali sam opet uhvatila prazninu. Jednostavno više nije bilo ništa tu. Sada sam se osjećala donekle neugodno. Legla sam u krevet. Bilo je oko četiri sata ujutro. On se više nije vratio, ali ja nisam mogla zaspati.

''Ako se opet nešto slično dogodi'', kratko me poučio svećenik, nemoj pitati ''Tko si ti?'' nego zapitaj: ''Što želiš od mene?''. Sljedeće noći opet je došao. Bio je to isti čovjek kao i prošle noći. Zapitala sam ga: ''Što hoćeš od mene?'' On mi je odgovorio: ''Daj da se za mene izreknu tri svete mise i bit ću oslobođen!'' …Od 1940. do 1953. godine dolazile su mi duše čistilišta, većinom u studenom. …Konačno su me duše čistilišta zamolile da za njih trpim….

Grijesi protiv ljubavi: ogovaranje, klevetanje, nepraštanje, svađe izazvane škrtošću i zavišću – strogo se kažnjavaju u vječnosti. Netko koga su smatrali nesposobnim, mogao je postati vrijedan čovjek da se s njim postupalo s ljubavlju i dobrotom. Čuvajmo se kritiziranja i ruganja tim ljudima jer to teško škodi našoj duši. Djela ljubavi najviše se nagrađuju u vječnosti. Stoga, jako se griješi neljubaznim govorom i suđenjem. …Duše u čistilištu trpe na tisuću načina: ima naime toliko vrsti čistilišta koliko duša. Najizazovnija bol je čežnja za Bogom, i nju trpi svaka duša. Osim toga svaka duša je kažnjena onim u čemu i po čemu je sagriješila. Događa se djelomično kao i na zemlji, kada kazna u korak slijedi prekršaj: tko prekomjerno jede dobiva želučane bolove i previše se deblja, tko odviše puši, dobiva otrovanje nikotinom i rak pluća, itd. Nijedna duša se ne bi iz čistilišta vratila na zemlju da i dalje živi u tami ovoga svijeta, jer ima jednu spoznaju o kojoj nemamo nikakva pojma. One hoće čistilište, žele proces čišćenja, da se očiste kao što se zlato u vatri čisti od nečistoće. ..''Trebaš ići svugdje kamo te zovu'', kažu mi duše čistilišta, ''to je pravi apostolat''. I Sabor zahtijeva da laik bude više uključen u apostolat. Svaki katolik je po potvrdi primio zadatak da se zalaže za vjeru i istinu prema milosnim darovima koje je primio….Jednom je k meni došao seljak i tužio mi se: ''Gradim jednu staju. Svaki put kada zid dignem do određene visine, sruši se na drugu stranu. Sve smo pretražili i nismo našli nikakvu pogrešku pri gradnji. Tu mora da je nešto nadnaravno. Što moramo činiti? Pitala sam ga: ''Imaš li možda nekog pokojnika koji je imao nešto protiv tebe ili je bio neprijateljski prema tebi raspoložen?'' On je odgovorio: ''Da, imam. Baš sam i mislio da bi to moglo biti od njega koji mi ni iz groba ne da mira.'' – ''On samo želi'', rekla sam mu, ''da mu oprostiš i ništa drugo!''

-''Što, zar da njemu oprostim koji mi je za života tako teško naškodio, pa da ode u nebo? Ne, ne, on mora izdržati svoju kaznu!''

Morala sam ga smirivati: ''Po tome on neće odmah otići u nebo; još će morati mnogo trpjeti, ali će lakše podnositi svoje patnje. Neće te pustiti na miru dok mu od srca ne oprostiš.''

Nije htio to razumjeti. Tada sam ga zapitala: ''Zašto u Očenašu moliš: Oprosti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim? Dok tako moliš u stvari kažeš Bogu: Nemoj mi oprostiti jer niti ja ne opraštam svome bližnjemu!''

Kada me netko pita što je najsigurnije da se dođe u pakao, tada mu odgovorim: ''Budite veoma ponizni. Ponizan čovjek ne dolazi u pakao, a oholica je u pogibli da se izgubi za vječnost''.

Što znamo o čistilištu?

Tko umre u milosti Božjoj, ali još nije slobodan od svih grijeha i kazna za grijehe, ne može odmah ući u raj. ''Ništa nečisto nikada neće u nj ući'' ( Otk 21,27 ). Duše pravednika koje su u času smrti opterećene lakim grijesima ili vremenitim kaznama za grijehe idu u čistilište. Čistilište je stanje onih koji umiru u prijateljstvu s Bogom, ali premda sigurni u svoje vječno spasenje, još se trebaju očistiti kako bi ušli u vječno blaženstvo. Sveto pismo nas potiče da se molimo jedni za druge. U Drugoj knjizi Makabejaca ističe se da je ''sveta i pobožna misao'' moliti za pokojne ( Usp. 2 Mak 12,43-46 ). Isus Krist govori o opraštanju grijeha u ''budućem svijetu'' ( Mt 12,32; 1 Kor 3,13-15 ) što se prema Augustinu i Grguru Velikom odnosi na čistilište. U katakombama sv. Kalista pred zidinama Rima vidimo natpise umirućih kršćana: ''U svojim molitvama mislite na nas koji idemo pred vama''. Sveta Katarina Đenovska govori da je čistilišna vatra ujedno radost i bol, kao sve što čisti. Svaka duša ima svoju patnju, vlastitu samo njoj. Čistilište je stanje sazrijevanja možda samo i jedan tren, koji mi, zamijenjujući kvalitet sa kvantitetom, izražavamo danima i godinama, u kojima se naša osoba čisti po bolima. Duše čistilišta ukazivale su se i nekim velikim svecima: sv. Margariti Mariji Alacoque, sv. Gertrudi Velikoj, sv. Kristini Belgijskoj i dr. Budući da je ljubav sveza koja međusobno povezuje članove Crkve, ona se proteže na žive kao i na pokojne koji su preminuli u ljubavi. Čistilište je vatra radosti, dok je pakao vatra mučenja. Grijeh je bolest duše i zato svako ozdravljenje zahtijeva žrtve. Svaka nadnaravna povreda mora biti odstranjena na nadnaravni način, bilo na ovom bilo na drugom svijetu. ''Kakvo je čije djelo, oganj će iskušati'' ( 1 Kor 3,13 ). Čistilište traje do Sudnjeg dana. Poslije Sudnjeg dana ostaje samo raj i pakao .

izvor

Fatima